"Natjecanja su stvorena kako bi svatko pokazao koliko je dobar u nečemu. Većina ljudi na natjecanjima ima stav: ja moram pobijediti, ja moram pobijediti, ja moram pobijediti! I zbog toga propuste mnogo toga što nisu  trebali propustiti.

Bila sam na mnogim natjecanjima i iskreno, najstresnije je na natjecanjima iz školskih predmeta. Djeca uče do posljednjeg trenutka, „štrebaju“ posljednje detalje i svi su nervozni, pogotovo oni koji se nadaju dobrom uspjehu. Svjedočila sam mnogim takvim slučajevima, npr. dijete koje je prije početka natjecanja počelo plakati od straha ili pak drugo koje do jedanaest sati navečer uči dan prije ispita, ili još gore, uči dok svira himna prije početka natjecanja.

To je zapravo potpuno kriv pristup. Natjecanja služe da pokažeš što znaš i možeš te da upoznaš drugu djecu s istim interesima, i treba druge doživljavati kao moguće prijatelje a ne kao konkurenciju. Ponekad se dogodi da najveće prijatelje upoznaš upravo na natjecanjima, jer su to djeca koja se zanimaju i dobra su u istim stvarima kao i ti. S takvom djecom moguće je raditi ono što voliš, pričati o onome što želiš i razmijeniti iskustva koja će ti kasnije pomoći. I upravo su takva prijateljstva čar natjecanja.

Ali kako bi došao do natjecanja trebaš utrošiti jako puno vremena, živaca i jednostavno nemaš vremena za ništa drugo osim za učenje ili vježbanje... To se mnogima ne sviđa i zato mnoga djeca ne iskoriste svoje potencijale i nikad ne odu na natjecanje. Misle da je ići na natjecanje veliki posao i obveza, no to nije točno. Odlazak na natjecanje zapravo je nagrada za sav dosadašnji trud. A to je također poticaj za napredovanje i onima koji stvarno vole to što rade sigurno neće biti teško naučiti nove, teže stvari i postići dobar rezultat.

Jedino što je bitno je ne zaboraviti da se na natjecanjima svaki trud isplati te da je rezultat jednak uloženom trudu. I ne zaboraviti da je, pored samog natjecanja, bitno naučiti nešto novo i dobro se zabaviti."